Ako sam dobro razumeo državu kao većinskog vlasnika, prodaja Telekoma
nije iz nužde i ako cena ne bude dobra nema prodaje. – Vlasnik prodaje
deo akcija s namerom da dobijene pare reinvestira u infrastrukturu. – U
kriznoj godini Telekom je napravio najveći profit od kada postoji. – Od
Siti banke smo mnogo naučili
Kompanija Telekom Srbija ostvarila
je najbolji poslovni rezultat u svojoj istoriji. Poslovni prihod
porastao je prošle godine oko pet odsto u odnosu na prethodnu godinu, a
profit je veći – 193 odsto. U vreme kad je većina kompanija bojažljivo
pokazivala rezultate poslovanja u kriznoj godini ili se hvalila
skromnim rastom koji se merio u promilima, vest da je Telekom dva puta
uvećao profit ne može nikoga ostaviti ravnodušnim. Naročito buduće
kupce akcija ove kompanije za koje se država, kao većinski vlasnik,
sprema da proda.
Prvi komentar Branka Radujka, generalnog direktora Telekoma Srbija,
na ovakve podatke bio je: „Za Telekom to je apsolutno najuspešnija
poslovna godina od kada kompanija postoji. Takav rezultat smo ostvarili
bez obzira na efekte globalne krize, na velike kursne razlike i velike
kreditne obaveze. U prošloj godini imali smo sporiji rast prihoda i to
je logična posledica krize. Ali smo zato imali ogroman rast neto
dobiti, profita. Glavni razlog rasta profita jeste dobra optimizacija i
kontrola troškova u kompaniji”.
Kako je izgledalo doterivanje troškova?
Uspeli smo da unapredimo strukturu troškova i investicija. Nismo
imali nekontrolisan rast troškova zaposlenih, nama je ta stavka dosta
niska u prihodima, oko 15 odsto što je povoljno u odnosu na okruženje a
naročito povoljno u odnosu na javni sektor u Srbiji.
Da li su pre krize iz kompanije nepotrebno „curili” neki troškovi?
Svaka dobra kompanija koristi krizu da pronađe dodatni prostor za
smanjenje troškova i optimizaciju poslovanja. Za nas je veoma bitno da
od osnivanja kompanija ima strane akcionare. Oni su bili dodatni
kontrolor i korektiv poslovanja, a pre tri godine smo dobili još jedan
korektiv, moćnu Siti banku. Ona nam je dala 700 miliona evra za širenje
poslovanja u regionu, a kao jedinu garanciju dobila je pravo nadzora
nad našim biznis planom i finansijskim izveštavanjem. Tako smo dobili
partnera koji nam pomaže. U ugovoru sa Siti bankom imamo restriktivne
klauzule koje određuju limite za brojne pokazatelje likvidnosti,
zaduženosti i održivosti poslovanja. I te restriktivne klauzule su nam
bile smernica i dodatni ram za uspešno poslovanje.
Tako smo zaradili najveći profit od osnivanja kompanije.
Kako izgleda poslovanje srpske kompanije u inostranstvu?
Mi smo kupili Telekom Srpske, jako dobru kompaniju koja je imala
veoma dinamičan rast u protekle dve godine i koja je proširila
poslovanje i na Federaciju BiH. Zabeležen je znatan tržišni udeo od 12
odsto u mobilnoj telefoniji Federacije, imamo dinamičan rast korisnika
širokopojasnog interneta...
Poslovanje van Srbije oblikuje kompaniju na drugačiji način. Donosi
unapređenje korporativne kulture, drugačiji pristup korporativnom
upravljanju, pravima i ulozi akcionara, ali i saznanje da nije
generalni direktor preduzeća mesto gde počinje i gde se završava moć.
Koliko kredit Siti banke može da bude opterećenje pri najavljenoj prodaji dela Telekoma Srbija?
Zaduženost firme uvek ima određenu specifičnu težinu pri takvim
transakcijama i utiče na cenu. Ali, moram da kažem da smo prošle godine
znatno smanjili zaduženost kompanije otplaćujući preko 350 miliona evra
obaveza i za oko 10 odsto smanjili ukupnu zaduženost.
Samo da dodam da je preko 80 odsto naših obaveza u evrima, a preko 80 odsto našeg prihoda u dinarima.
Kako su kolebanja kursa krajem prošle i početkom ove godine uticala na poslovanje Telekoma?
Kad se kriza zahuktala u jesen 2008. godine negativni efekat kursnih
razlika na kraju godine bio je 8,5 milijardi dinara ili 100 miliona
evra. Možete li zamisliti šta jedna kompanija može da uradi sa tolikim
parama. Na kraju 2009. taj efekat bio je nešto manji od sedam milijardi
dinara.
Pridružujete li se zahtevima da se uslovi poslovanja učine predvidljivijim?
Suština dobrog poslovanja jeste u dobrom planiranju. Zato nam
trebaju stabilni i predvidivi uslovi. Jako je teško poslovati na
konkurentnom tržištu, imati u dobrom delu kontrolisane cene,
prihodovati u dinarima, a vraćati velike kredite u evrima.
Mi imamo iskustvo sa stabilnim valutama u Bosni i Hercegovini i
Crnoj Gori i možemo da poredimo poslovanje. Tamo nema efekata kursnih
razlika i utoliko je lakše poslovanje.
Od kada je država najavila prodaju dela Telekoma
Srbija u javnosti se sugeriše da bi trebalo razdvojiti infrastrukturu
od pružanja telefonskih usluga?
Tu postoje dva aspekta. Jedan je pravne prirode. Ono što mi zovemo
„kanalizacija” po svim našim uverenjima pripada kompaniji Telekom
Srbija. To nikada nije dovedeno u pitanje, a svake godine potvrđeno je
popisom imovine i usvajanjem revidiranih finansijskih izveštaja. Od
osnivanja kompanija je dosta investirala sopstvenih para u
„kanalizaciju”. Savetnik koga država bude izabrala da upravlja prodajom
dela Telekoma verovatno će reći i svoje mišljenje o tome kome pripada
„kanalizacija”, a ne kome bi trebalo da pripada.
Drugi, mnogo bitniji aspekt je kako se upravlja „kanalizacijom”.
Daću primer iz Republike Srpske gde mi imamo kompaniju koja je vlasnik
„kanalizacije”, ali je pod strogim nadzorom regulatorne agencije BiH
nadležne za telekomunikacije. To praktično znači da Telekom Srpske ima
„kanalizaciju” ali ne može da bira da li će nekoga pustiti ili ne da
položi svoje kablove, dakle mora se svakome dati pristup
„kanalizaciji”. Ako to Telekom Srpske ne uradi u propisanom roku, čeka
ga rigorozna novčana kazna čak i do 10 odsto godišnjeg prihoda.
Ako je Telekom zadržao tržišni udeo u Srbiji veći od 60 odsto u
mobilnoj telefoniji, to je iziskivalo ne samo dobre stručnjake, nego i
kapital za razvoj?
Apsolutno. Telekom je od početka poslovanja finansirao razvoj iz
sopstvenih sredstava i kredita a nikada nije uzimao novac iz državnog
budžeta.
Da li je tačan zaključak da bi Telekom Srbija mogao iz profita i zaduživanja da obezbeđuje kapital za razvoj?
Ako je prošle godine ostvaren istorijski najveći profit od 160
miliona evra, a istovremeno znatno smanjena zaduženost, onda je to
tačan zaključak.
Dokapitalizacija je, na primer, uvek interesantan način za
pribavljanje novog kapitala, naročito za kompaniju koja je u
ekspanziji. Ali, o tome odlučuju akcionari. Država je kao većinski
vlasnik Telekoma Srbija odlučila da, s jedne strane besplatno podeli
jedan deo akcija ove kompanije, a s druge strane da pokrene proces
prodaje određenog dela akcija. To je složen proces koji će trajati.
Ko zna, moguće je da dođemo u nekom trenutku i na teren dokapitalizacije.
Ima li Telekom Srbija para da se spremi za novu tržišnu utakmicu s drugim operatorom fiksne telefonije?
Telekom je od 2005. do 2009. godine investirao u Srbiji preko 107
milijardi dinara, što je 200 miliona evra godišnje. U poslovnom planu
koji trenutno sprovodimo, ali i ranijih godina, učešće investicija u
prihodima kompanije bilo je uvek preko 20 odsto.
Telekom ima snage da iz sopstvenog poslovanja i kredita finansira
razvoj i investicije. I to se vidi iz našeg strateškog plana poslovanja
za period od 2008. do 2012. godine.
A što se tiče strukture investicija, mi smo 2008. usvojili koncept
konvergencije, budućnost vidimo u bežičnim tehnologijama, a ne u
bakarnoj parici. Kod nas je bio zapušten širokopojasni internet i prvi
cilj je da uvećamo broj ADSL portova u Srbiji ali i korisnika mobilnog
interneta. Podaci kažu da je 2008. godina završena sa 200.000 portova,
prošla sa nešto manje od 400.000 portova, a plan za ovu godinu kaže da
idemo na 800.000. Za nas je najbitnije da imamo kvalitetnu mobilnu
mrežu, da imamo razvijen širokopojasni internet i da uvodimo moderne
tehnologije kao što je televizija preko interneta.
Da li je menadžmentu Telekoma opterećenje što sada jedan od vlasnika hoće da proda jedan svoj deo?
To ostavlja efekat ne samo na atmosferu u kompaniji, nego i šire u
društvu. Što se nas tiče, fokusirani smo na sprovođenje poslovnog plana
za ovu godinu i dostizanje svih ciljeva tog plana.
Naša je obaveza da krajnje profesionalno podržimo bilo kog akcionara
koji odluči da proda svoje akcije i da mu pomognemo da to uradi na
najbolji mogući način s maksimiziranom cenom i da budući investitor
zatekne kompaniju u najboljem mogućem stanju.
Da li je Telekom Srbija, ovakav kakav je danas, interesantan za nekog kupca?
Apsolutno da. Ali, ovo je specifično vreme kada važe drugačija
pravila i kad se primenjuju drugačiji miltiplikatori na svetskom
finansijskom tržištu za izračunavanje vrednosti kompanija nego pre
svetske krize. Kao generalni direktor ne smem da se izjašnjavam da li
kompaniju treba prodati ili ne, ali sam razumeo da Vlada kao jedan od
vlasnika ne prodaje svoj deo akcija iz panike. Razumeo sam da je ideja
države da proda deo kapitala u Telekomu Srbija i novac od prodaje uloži
u puteve, infrastrukturu i tako poboljša poslovni ambijent u zemlji.
Razumeo sam da ovde nije reč o prodaji po svaku cenu i da će se akcije
ove kompanije prodati samo ako se postigne realna vrednost.
Mislim da nema razloga za brigu, jako je bitno da nije reč o prodaji po svaku cenu, nego o prodaji za dobru cenu.
Da ste Vi vlasnik Telekoma, šta biste sada uradili?
Sve zavisi od toga šta su potrebe akcionara. Moje je razumevanje da
država veruje da može da multiplikuje kapital koji ima u Telekomu tako
što će ga pretvoriti u novac i taj novac investirati u infrastrukturu.
Hoćete da kažete da se država ponaša kao svaki građanin koji ima akcije na Berzi i prodaje ih da bi kupio, recimo stan?
Upravo tako. I tu se krije odgovor šta bih ja radio kao privatno
lice. Ako bih imao neke potrebe, možda bih prodao neke akcije. Tako se
ponaša i država. Ali, ponavljam, prodaće samo ako dobije dobru cenu. To
je jako važna poruka svim investitorima – nije u pitanju iznudica nego
ideja da se novac od prodaje reinvestira u infrastrukturu i nova radna
mesta. Ali, ponavljam još jednom: ključna poruka države kao akcionara,
ako sam ja to dobro razumeo, jeste da se Telekom Srbija prodaje samo
ako se u ovim okolnostima postigne dobra cena.
––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––
Kosovo
Za nas je apsolutni prioritet da našim korisnicima obezbedimo
signal. I danas u najvećem broju enklava postoji naš signal mobilne
telefonije.
Sve drugo što je u domenu diplomatije i politike, kompanija Telekom Srbije ne želi i ne može da komentariše.
––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––
Ukidanje poreza
Tri konkurenta su se našla na zajedničkom interesu da traže ukidanje poreza?
Ukidanje poreza važno je za sva tri operatora. To bi imalo efekat na
poslovanje i dovelo bi do većih investicija u ovoj grani, ali bi imalo
i psihološki efekat na korisnike. A i bilo je rečeno da će taj porez
važiti samo dok je Srbija u recesiji. Pre neki dan praktično je
objavljen izlazak iz recesije.
Miša Brkić
Izvor: www.politika.rs
(Zatvori)