Obveznički fond (bond fund) je vrsta investicionog fonda koji sredstva ulaže u obveznice različitih izdavaoca. Prinosi fondova su stablini uz smanjen rizik zbog sigurnosti obveznica.

Obveznica (engl. bond, njem. Schuldverschreibung), ili zadužnica (obligacija) je dužnički vrednosni papir koji izdavaoca obavezuje na povrat pozajmljenih sredstava u određenom roku sa određenom kamatom, koja se isplaćuje periodično ili se pribraja glavnici i isplaćuje o dospeću. Obveznica je kreditni instrument i u suštini je ugovor o kreditu. U slučaju da je izdavalac država, može služiti i kao platežno sredstvo prema državi za poreze i druge dažbine.

Može glasiti na ime ili na donosioca, a izdaje se u gotovim apoenima. U razvijenim zemljama razvio se veliki broj različitih vrsta obveznica koje osim države izdaju i banke, te razne finansijske kuće. Osiguravajuća društva u svom finansijskom poslovanju često ulažu u obveznice sa ciljem da se zaštite i oplemene novac prikupljen iz premije osiguranja i ostalih vrsta prihoda.

Obveznica je, po pravilu, vrsta dugoročnog vrednosnog papira. To je pisani dokument koji nalaže izdavaocu (emitentu) obveznice da plati njenom imaocu određeni iznos novca naznačen na obveznici i ugovorene kamate, na samo jedan budući datum (datum dospeća) ili na niz budućih datuma. U prvom slučaju radi se o obveznici bez kupona (jednokratno isplativoj obveznici), dok je u drugom slučaju reč o obveznici sa kuponima (višekratno isplativoj obveznici). Obveznica bez kupona (zero cupon bond) je ona kojom se emitent obavezuje da će izvršiti samo jednu isplatu na određeni budući datum i ta isplata jednaka je nominalnoj vrednosti obveznice.

Prednost za emitenta je što nema godišnjih isplata, ali međutim kada obveznica dospe, u slučaju nedostatka novčanih sredstava, emitent može doći u stanje nelikvidnosti i insolventnosti. Ukoliko se prodaju pre dospijeća, prodaju se uz duboki diskont. Ako je reč o obveznici sa kuponima, emitent se obavezuje plaćati kamate u ugovorenim (polugodišnjim ili godišnjim) iznosima, dok se glavnica podmiruje na dan dospeća.

Postoje i tzv. obveznice sa serijskim dospećem, kod kojih se i glavnica i kamate plaćaju u periodičnim iznosima. Najčešća vrsta obveznice je obveznica sa fiksnim prinosom, koji označava kuponska stopa. Umesto fiksne kamatne stope u toku trajanja dužničkog instrumenta, kamatna stopa može fluktuirati sa tekućom tržišnom kamatnom stopom, pa se takve obveznice nazivaju obveznice sa fluktuirajućim prinosom. Radi zaštite poverioca, često se određuje minimalna kamatna stopa, ređe maksimalna kamatna stopa.

Uspešne korporacije izdaju neosigurane korporativne obveznice – kao osiguranje služi finansijska snaga i moć zarađivanja kompanije. Nasuprot tome, osigurane obveznice omogućavaju u slučaju neplaćanja namirenje iz imovine emitenta (hipotekarne obveznice).

Obveznice na temelju prihoda obavezuju preduzeće da plati kamatu tek onda kada ostvari znatan prihod iz kojeg tu kamatu može podmiriti. Ova vrsta obveznice daje malu verovatnoću fiksnog povrata. Konvertibilna obveznica je ona koja se može zameniti, prema opciji imaoca, za određen broj običnih akcija (mera razmene obveznica za akcije naveden je na obveznici). Obveznice se takođe mogu emitovati u stranoj valuti (foreign bond issue).

Specijalna vrsta obveznica su euroobveznice (eurobonds), koje su denominirane u najstabilnijim stranim valutama, kojima se živo trguje (to su najčešće američki dolar, japanski jen, britanska funta i dr.). Ukoliko emitent obveznica ne plati kamate na dugovanje u ugovorenom roku, vlasnici obveznica mogu zahtevati povrat glavnice i pre roka dospeća.

Definicija je preuzeta iz Rečnika osiguranja u izdanju Masmedia.

Offshore (engl. offshore market) u međunarodnom poslovanju i finansijama označava situacije u kojima se depoziti, investicije, proizvodnja i druge aktivnosti odvijaju u nekoj drugoj zemlji, a ne u onoj u kojoj živi vlasnik, investitor, proizvođač ili pokretač aktivnosti.

Definicija je preuzeta iz Leksikona menadžmenta u izdanju Masmedia.

Offshore fondovi (engl. offshore funds, nem. Investmentfonds mit Sitz in einem steuerbegünstigten Land) su fondovi koji se zbog nekih poslovnih ili drugih razloga drže u bankama izvan matične zemlje.

Definicija je preuzeta iz Leksikona menadžmenta u izdanju Masmedia.

Oligopol (engl. oligopoly, nem. Oligopol) je struktura tržišta određene privredne grane za kojom su sva preduzeća svesna uzajamne zavisnosti proizvodnje, prodaje, promocije i investicija. Zbog toga će pokušaj manipulacije bilo kojom varijablom od strane bilo kojeg preduzeća vrlo verovatno izazvati reakciju konkurentskog preduzeća. Ova obiležja obično se pripisuju tržištima na kojima broj preduzeća koja prodaju svoje proizvode možemo definisati kao "nekoliko".

U ekonomskoj teoriji postoji nekoliko modela oligopola: od onih u kojima oligopolist deluje nezavisno i zasniva svoje odluke na osnovu nekih pretpostavki u pogledu reakcija konkurencije, pa do modela u kojima je suparništvo među preduzećima prebrođeno različitim oblicima saradnje i/ili tajnih, odnosno, za razvoj konkurencije na tržištu, štetnih sporazuma.

Definicija je preuzeta iz Rečnika turizma u izdanju Masmedia.

(engl. option, nem. Option);

1. u širem smislu pravo određenih osoba da svojom jednostavnom izjavom upućenom drugoj određenoj osobi izazove perfekciju predviđenog ugovora, odnosno već postojećem ugovoru promeni sadržaj. Pravo na optiranje stiče se na temelju zakona, posebne klauzule u nekom obaveznom ugovoru, statutu društva i sl. Propuštanje ostvarenja opcije dovodi do gubitka prava na opciju;

2. pravo osiguranika ili korisnika osiguranja na izbor oblika plaćanja koje proizlazi iz ugovora o osiguranju;

3. pravo i na sklapanje ugovora o kupovini i prodaji vrednosnih papira ili robe unutar određenog razdoblja;

4. pravo prvenstva pri upisu novih akcija i sl.

Definicija je preuzeta iz Rečnika trgovačkog prava u izdanju Masmedia.

Oročeni depozit (engl. time deposit, nem. Zeitdeposit) predstavlja novčana sredstva na posebnim depozitnim računima banaka čije se upotrebe deponent odriče na određeno dogovoreno vreme. Sredstva oročenih – ročnih depozita ne mogu se koristiti za svakodnevna plaćanja.

Depozit na neodređeno vreme uz otkazni rok mogu se koristiti tek istekom ugovorenog roka od pismenog obaveštenja o otkazu depozita. Depoziti na određeno vreme koriste se tek istekom tog vremena. Ročni depozit može se razročiti samo u retkim, ugovorom predviđenim prilikama. U slučaju razročavanja obračunava se niža paralizirajuća kamatna stopa od one predviđene za oročeni depozit, koja je inače viša nego na druge vrste depozita. Visina kamatne stope na oročene depozite raste uporedo sa dužinom roka oročavanja depozita.

Definicija je preuzeta iz Rečnika trgovačkog prava u izdanju Masmedia.

Ortačko društvo (engl. partnership, nem. Gesellschaft nach bürgerlichem Recht, einfuche Gesellschaft) je društvo za zajedničko poslovanje, ugovorom zasnovan obaveznopravni odnos kojim se ugovorne stranke obavezuju udružiti svoj trud (rad) i/ili svoju imovinu u celosti ili delimično radi postizanja nekog zajedničkog cilja, bez stvaranja novog subjekta.

Ortaci mogu biti fizička i pravna lica koje se moraju dogovoriti o zajedničkom cilju ortaštva. Izostane li takav dogovor, ne postoji ortaštvo. Svrha ortaštva mora biti dopuštena. Mora postojati sporazum makar i o labavoj zajedničkoj organizaciji preko koje svaki ortak ima određeni uticaj i pravo sudelovanja pri odlučivanju, ali čime se ne stvara pravno lice. Ortaštvo ne može biti stranka u parničkom postupku, ne može biti upisano u zemljišne knjige, a i u stečajnom postupku subjekti su ortaci, a ne ortaštvo.

U sporu između ortaštva i trećih svi ortaci su tužitelji i tuženici. Tuži l i ortak u sporu s društvom, postavlja zahtev protiv svih ostalih ortaka. U načelu svi ortaci upravljaju društvom, pri čemu se razlikuju poslovi redovnog upravljanja (održavanje i popravci stvari i sl.) i poslovi izvanrednog upravljanja (otuđenje zajedničke stvari, zasnivanje hipoteke i sl., pri čemu je potrebna suglasnost svih ortaka). Ortaci mogu poveriti upravljanje jednom ili više ortaka ili nekom trećem. Imovinu ortaštva čine ulozi ortaka (glavnica), te imovina stečena poslovanjem ortaštva. Udeli ortaka u dobitku i gubitku utvrđuju se ugovorom, a ako nisu utvrđeni, svaki ortak ima jednak udeo u dobiti i gubitku.

Definicija je preuzeta iz Rečnika trgovačkog prava u izdanju Masmedia.

Osiguranje povezano sa investicionim fondovima (engl. unit-linked insurance) je osiguranje života u kojem rizik ulaganja gotovo u potpunosti snosi ugovaratelj osiguranja. Postala su veoma popularna sredinom osamdesetih godina zbog svoje fleksibilnosti.

Delom premije osiguranja kupuju se jedinice u investicionom fondu, a delom se pokrivaju administrativni troškovi i trošak rizika smrti. Vrednost ugovorene svote zavisi od rezultatima ulaganja. U osiguranjima koja pokrivaju rizik smrti najčešće postoji garantovana minimalna ugovorena svota za slučaj smrti. Osiguranja povezana sa investicionim fondovima obično su osiguranja na celi život i osiguranja za slučaj smrti i doživljenja.

Definicija je preuzeta iz Rečnika osiguranja u izdanju Masmedia.

Osnovni kapital (engl. subscribed capital, nem. Grundkapital) je upisani kapital od deoničara ili drugih osoba, što zavisi od pravnog oblika društva i utvrđuje se zakonom pojedine države. Upisani kapital može biti uplaćen u celosti ili delimično. Ako je uplaćen samo deo kapitala, u aktivi se iskazuje potraživanje za upisani a neuplaćeni kapital kao prva ili četvrta pozicija bilansa, a u pasivi upisani kapital se iskazuje odvojeno za uplaćeni kapital i kapital koji se poziva platiti.

Način iskazivanja upisanog i uplaćenog kapitala utvrđuje zakonodavstvo države koja primenjuje smernice Veća Evrope. Minimalni osnovni kapital potreban za osnivanje najveći je za osnivanje deoničkog društva, a iznosi su definisani člankom 12 Zakona o osiguranju u zavisnosti od poslova osiguranja za koje se društvo osniva.

Za druge pravne oblike osiguravajućih društava potreban je manji iznos osnovnog kapitala, i to:

1. za društvo uzajamnog osiguranja 30% od visine osnovnog kapitala potrebnog za osnivanje deoničkog društva ako je društvo sa neograničenom odgovornošću, odnosno 50% ako je društvo sa ograničenom odgovornošću;
2. za vlastito društvo 50% od visine osnovnog kapitala potrebnog za osnivanje deoničkog društva;
3. za javno društvo u visini osnovnog kapitala potrebnog za osnivanje deoničkog društva, osim ako osnivač javnog društva supsidijarno jamči za obaveze društva kod osnivanja, a tada sredstva trebaju iznositi 50% osnovnog kapitala za osnivanje deoničkog društva.

Definicija je preuzeta iz Rečnika osiguranja u izdanju Masmedia.

Osnovni ulog (nem. Stammeinlage) čini vrednost koju se osnivač društva sa ograničenom odgovornošću u trenutku ispravnog sklapanja društvenog ugovora, odnosno jedini osnivač tog društva u trenutku ispavnog davanja izjave o osnivanju društva, ili osoba koja je na osnovu odluke o povećanju osnovnog kapitala tog društva valjano dala izjavu o preuzimanju novog temeljnog uloga obavezala predati društvu kako bi tim obavezivanjem i predajom stekla poslovni udel u društvu.

Vrednost osnovnog uloga uvek se iskazuje u novcu, a on se može uneti u novcu, stvarima ili pravima. Ako društvenim ugovorom, odnosno izavom o osnivanju, ili odlukom o povećanju osnovnog kapitala ulozima nije drugačije naznačeno, onda će osoba koja je preuzela osnovni ulog (tj. preuzela obavezu unosa osnovnog uloga) biti dužna uneti ulog u obliku novčane uplate na račun (budućeg) društva.


Pre upisa osnivanja društva u sudski registar svaki osnivač koji ga unosi novčanom uplatom dužan je uplatiti barem četvrtinu preuzetog osnovnog uloga. Ovo bi se mutatis mutandis primenilo i pri povećanju osnovnog kapitala društva ulozima.

Ako se osnovni ulog želi uneti u društvo u stvarima i/ili pravima, onda ih je u društvenom ugovoru (izjavi o osnivanju) potrebno detaljno opisati i naznačiti njihovu vrednost. U tom slučaju osnivaču ne pristoji pogodnost delimičnog unosa osnovnog uloga u društvo pre upisa osnivanja društva u sudski registar, već je osnivač pre toga dužan uneti u društvo čitavu stvar, odnosno sve stvari, odnosno prava. Novac, stvari i prava kojima unosi svoj osnovni ulog u društvo osnivač je dužan uneti u društvo tako da ono unesenim slobodno raspolaže.

Otvoreni investicioni fond je zasebna imovina, bez pravog subjektiviteta, koji uz odobrenje Komisije za hartije od vrednosti osniva društvo za upravljanje fondovima, kojem je predmet poslovanja isključivo prikupljanje novčanih sredstava izdavanjem i javnom prodajom dokumenata o investicionim jedinicama. Obaveza fonda je da u svakom trenutku bezuslovno otkupi izdate investicione jedinice.